Ulična fotografija svoju povijest piše još od prvih značajnijih  fotografa s početka prošlog stoljeća preko  suvremene fotografije iz druge  polovice prošlog stoljeća u kojoj se afirmirala,   pa do današnjih društvenih mreža u kojima sudionici pokazuju gdje se nalaze – a koja kao takva traži sama za sebe instant  vrednovanje kroz popularne „lajkove“.

Kako ju često vežemo uz život u gradu, idealno je pokazati taj fotografski motiv usred grada čiji su trenuci i zabilježeni kamerama jer se u  bilu  grada traže i nalaze posebnosti.

„Hvatanje“  trenutaka ne-režirane, kaotične, dinamične, nepredvidljive, slučajne, obične i rutinske svakodnevice traži od fotografa pojačan osjećaj za ONO SUPROTNO:  novo i nesvakidašnje. Da li se time potvrđuje da ono čemu dajemo pažnju dobiva značaj, a time se i mijenja?

Usred svakodnevice, ali i na putovanjima članovi Fotokluba Klik pronalazili su neobičnosti i tako zabilježili upravo iskorak iz nje. Možemo li doživjeti svakodnevicu kao nesvakidašnju kroz objektiv fotoaparata? S malo ili čak nimalo iskustva – da, a upravo to je prikazano na godišnjoj izložbi kluba.  Gotovo školski korektno fotografi kluba su prikazali prizore kroz poseban rakurs, izoštrili izdvojeni detalj a ostatak kontrastirali kao neoštar, bokeh isl., kadrirali sudionike  nekog događaja stavljajući ih često u središnji kompozicijski raspored. Tu je zatim naglašena oštrina fotografija, crno bijela, ponegdje i tonska skala, kontrasti svjetlo tamno itd. koji nas odvajaju od svakodnevnog prizora naglašavajući posebnost.

Dozvoliti si ulazak u svakodnevni trenutak bez koncepta, mišljenja, prosuđivanja, traženja, htjenja itd. znači da ga zapravo nadilazimo i ulazimo u novu sferu koja transformira obično u neobično, te svakidašnje u univerzalno. Ili je ta rečenica  previše pretenciozna jer  kažu da „Filozofija svakodnevice, još uvijek nije našla univerzalni odgovor na pitanje: Šta je smisao života?“(*Portal Svakodnevica)

Je li trenutak čekanja tramvaja, slušanja koncerta ili uličnih zabavljača, vožnja biciklom, hod  ulicom, ili sjedenje, prolaženje, zastajkivanje, drijemanje, šetanje  i susretanje dovoljno dobar motiv za iskorak iz dokumentiranja svakodnevice u stvaralaštvo? Jesu li to trenuci vrijedni smisla, bilježnja i umjetnosti? Prisutnost fotografa je ovdje ta koja donosi značenje.

Mogu li fotografi prikazati DOŽIVLJAJ SVAKODNEVICE  ilustiran sljedećim tekstom s portala „Svakodnevica“. Autorica piše ; „Naočale su mi prepune kišnih kapljica. Hvatam autobus u posljednji trenutak. Slušam uvijek istih par pjesama da skratim vrijeme između autobusnih stanica. Uskačem pod vreli tuš i trošim svu toplu vodu iz bojlera. Gasim svjetla, liježem i iscrpljena tonem u san.“ Tako nešto bio bi izazov !

Oči fotografa vezane su naime za vanjski motiv i  izdvojene su posebnosti ili neobičnosti  zgrada, ulica, vozila, ljudi, doba dana, prolaza, predgrađa, mostova, događaja u gradu,  trgova i detalja te su  tako  ovjekovječili „ono nešto“ vrijedno zapisa. Dakle biti na pravom mjestu u pravo vrijeme i prenijeti doživljenu prisutnost. Jesu li uspjeli sada je na onima koji to promatraju upravo na ovoj izložbi. Čestitke autorima!

Fotografije možete vidjeti svaki dan od 08:00h do 19:00h sve do 16.02.2020. u prostorijama “galerije u Predvorju”, Mihanovićeva 12, Zagreb.

Nevenka Miklenić         18.1.2020.