Ulična fotografija svoju povijest piše još od prvih značajnijih fotografa s početka prošlog stoljeća preko suvremene fotografije iz druge polovice prošlog stoljeća u kojoj se afirmirala, pa do današnjih društvenih mreža u kojima sudionici pokazuju gdje se nalaze – a koja kao takva traži sama za sebe instant vrednovanje kroz popularne „lajkove“.
Kako ju često vežemo uz život u gradu, idealno je pokazati taj fotografski motiv usred grada čiji su trenuci i zabilježeni kamerama jer se u bilu grada traže i nalaze posebnosti.
„Hvatanje“ trenutaka ne-režirane, kaotične, dinamične, nepredvidljive, slučajne, obične i rutinske svakodnevice traži od fotografa pojačan osjećaj za ONO SUPROTNO: novo i nesvakidašnje. Da li se time potvrđuje da ono čemu dajemo pažnju dobiva značaj, a time se i mijenja?
Usred svakodnevice, ali i na putovanjima članovi Fotokluba Klik pronalazili su neobičnosti i tako zabilježili upravo iskorak iz nje. Možemo li doživjeti svakodnevicu kao nesvakidašnju kroz objektiv fotoaparata? S malo ili čak nimalo iskustva – da, a upravo to je prikazano na godišnjoj izložbi kluba. Gotovo školski korektno fotografi kluba su prikazali prizore kroz poseban rakurs, izoštrili izdvojeni detalj a ostatak kontrastirali kao neoštar, bokeh isl., kadrirali sudionike nekog događaja stavljajući ih često u središnji kompozicijski raspored. Tu je zatim naglašena oštrina fotografija, crno bijela, ponegdje i tonska skala, kontrasti svjetlo tamno itd. koji nas odvajaju od svakodnevnog prizora naglašavajući posebnost.
Dozvoliti si ulazak u svakodnevni trenutak bez koncepta, mišljenja, prosuđivanja, traženja, htjenja itd. znači da ga zapravo nadilazimo i ulazimo u novu sferu koja transformira obično u neobično, te svakidašnje u univerzalno. Ili je ta rečenica previše pretenciozna jer kažu da „Filozofija svakodnevice, još uvijek nije našla univerzalni odgovor na pitanje: Šta je smisao života?“(*Portal Svakodnevica)
Je li trenutak čekanja tramvaja, slušanja koncerta ili uličnih zabavljača, vožnja biciklom, hod ulicom, ili sjedenje, prolaženje, zastajkivanje, drijemanje, šetanje i susretanje dovoljno dobar motiv za iskorak iz dokumentiranja svakodnevice u stvaralaštvo? Jesu li to trenuci vrijedni smisla, bilježnja i umjetnosti? Prisutnost fotografa je ovdje ta koja donosi značenje.
Mogu li fotografi prikazati DOŽIVLJAJ SVAKODNEVICE ilustiran sljedećim tekstom s portala „Svakodnevica“. Autorica piše ; „Naočale su mi prepune kišnih kapljica. Hvatam autobus u posljednji trenutak. Slušam uvijek istih par pjesama da skratim vrijeme između autobusnih stanica. Uskačem pod vreli tuš i trošim svu toplu vodu iz bojlera. Gasim svjetla, liježem i iscrpljena tonem u san.“ Tako nešto bio bi izazov !
Oči fotografa vezane su naime za vanjski motiv i izdvojene su posebnosti ili neobičnosti zgrada, ulica, vozila, ljudi, doba dana, prolaza, predgrađa, mostova, događaja u gradu, trgova i detalja te su tako ovjekovječili „ono nešto“ vrijedno zapisa. Dakle biti na pravom mjestu u pravo vrijeme i prenijeti doživljenu prisutnost. Jesu li uspjeli sada je na onima koji to promatraju upravo na ovoj izložbi. Čestitke autorima!
Fotografije možete vidjeti svaki dan od 08:00h do 19:00h sve do 16.02.2020. u prostorijama “galerije u Predvorju”, Mihanovićeva 12, Zagreb.
Nevenka Miklenić 18.1.2020.