Fotoklub Klik je u nedjelju, 16. veljače organizirao radionicu portretne fotografije na kojoj je predavač bio Igor Dugandžić Cigo. O Cigi kao portretnom fotografu može se pričati puno, ali njegov instagram profil @geepsee govori ipak najbolje i najviše. Svakako, trinaest polaznika okupilo se te nedjelje u 10 sati u Domu Sindikata grafičara (Brešćenskoga 4) u Zagrebu na radionici koja je jednostavno naslovljena kao „Radionica kod Cige“. Polaznici su ipak znali već iz najave na web-stranicama da će se na radionici govoriti o fotografiranju s jednim rasvjetnim tijelom i radu s modelima.
Bez puno okolišanja Cigo je u 10 sati i nešto minuta započeo pričati o portretnoj fotografiji, otkrivati svoje promišljanja o rasvjeti, zašto voli jedno svjetlo te koje su prednosti i mane pojedinih objektiva. Zatim je prešao na tajne zanata vezane uz poziranje – perspektivu, rakurse, odnos rakursa i visine modela (ja bih rekao i visine fotografa, haha), zapravo kako napraviti da čovjek na fotografiji izgleda što bolje i prirodnije. U razradi brojnih tema došao je i do objašnjavanja grčkog kanona i mi završili u povijesti umjetnosti, što i nije čudno jer Cigo je diplomirani povjesničar umjetnosti. Jedno za drugim slijedilo je poneko (pametno) pitanje, pa malo zezancije i nastavak predavanja. Vrijeme je brzo odmicalo, a teme su se nastavljale jedna na drugu: mimika lica, položaj glave, oči, ramena, vrat i naravno nos kao vrlo važan element svake osobnosti i portretne fotografije.
Negdje oko podneva pridružila nam se Marija koja je imala ulogu modela u praktičnom dijelu radionice. Još kod prijave na radionicu imao sam neki osjećaj straha od praktičnog dijela, a onda je Cigo rekao da svatko od nas ima samo dvije minute za fotkanje Marije i strah je dobio svoj puni sadržaj. Ipak nastojao sam instinktivno iskoristiti predviđeno vrijeme. Par fotki uz mahnito razmišljanje kako joj stoji lakat, jesam li odrezao prste, ima li kakva crna površina i jesam li još nešto zaboravio…. i 120 sekundi je prošlo. Srećom, Marija je imala puno strpljenja za sve nas. No strava nije prošla jer je slijedilo zajedničko analiziranje fotografija. Bio je to i najkorisniji dio radionice, učiti na vlastitim i tuđim greškama, a treba reći da je na kraju uslijedilo i veliko olakšanje jer Cigo je bio zadovoljan s našim fotografijama. Štoviše, neke su bile i više nego dobre.
Što još reći o radionici? Cigo nas je u jednom danu doista majstorski proveo kroz tajne portretne fotografije. Pokazao je da je portretno fotografiranje vrhunska vještina i umjetnost koja traži puno znanja, ali i daje velik prostor individualnom umjetničkom izrazu. Zahtjevnost ovog fotografiranja nagrađuje se na kraju osjećajem sreće kada fotograf uspije napraviti vrhunsku fotografiju. No, do vrhunske portretne fotografije nije lako doći. To objašnjava i zašto je među polaznicima ove radionice bilo dosta iskusnih fotografa jer za portretnu fotografiju treba stalno raditi na svojem znanju. I uvijek se može nešto novo naučiti, naročito kod Cige.
Tekst: Robert Skenderović
