Po drugi puta održao se fotografski maraton u Čakovcu pod nazivom Fotomačak  u subotu 22.4. 2017.

Ranojutarnje okupljanje članova krenulo je od samoborskih, svetonedjeljeskih i  zaprešičkih do zagrebačkih članova kako bi se stiglo na vrijeme na početak najavljenje fotografske avanture. Nismo znali što nas čeka i većina je po prvi puta sudjelovala na takvom fotografskom događaju.

U Starom dvorcu Čakovec dočekali su nas članovi Fotokluba Čakovec i nakon prijave i   okrepe obukli nas prepoznatljive majice, dali nam brojeve, planove grada i popis motiva koji će biti bodovani za nagrade.

Saznali smo da se slavio Dan grada  i centar Čakovca vrvio je ljudima u odorama, konjanicima, dobošarima,  kretanjem i zbivanjima.

Put na mapi vodio nas je čakovečkim ulicama na 3 punkta (na dva su se dobile  teme i žig) tako da je broj motiva narastao na 21 !

U svladavanju zadanih zadataka gubili smo se i nalazili, okupljali oko motiva ili ga tražili… a radilo se o životu na ulici, arhitekturi, fotografskoj razglednici, ratu i miru, minimalizmu, mačkama, simetriji, zvuku, modi, skulpturama u parkovima i taaakooo daljeee. Pogledima i fotoaparatima trenutke gradskog života bilježili su „ljudi u ljubičastom“.

Najviše se radnog vremena provelo na pruzi u čekanju, ispračaju i bilježenju vlaka uz stvaranje anegdota (te hodanju ulicama uz  vodićicu Miju) dok je neradni dio vremena proveden u poticajima, savjetima, provjeri nastalog i improvizaciji.

Nakon ručka (i rebrima s ražnja za prste polizati)  vratili smo se u Stari dvorac predati fotografije i nastaviti s programom. Radilo se o predstavljanju knjige „Kreativna makrofotografija“ i predavanju o pejzažnoj fotografiji kroz godišnja doba čakovečkih autora.

Preostaje nam čekati rezultate bodovanja maratona kojeg smo (is)fotkali u roku i nadati se jednoj od tri nagrade.

Šećer na kraju fotografskog dana bilo je otvaranje7. Salona fotografije Čakovec koji je međunarodnog karaktera i pokazao je recentne fotografije u nekoliko kategorija.

Povratak, kao i dolazak bio je povjeren novom glasu za orijentaciju i smjer, no ni to nije bilo dovoljno za brzi i točni  izlazak iz „labirinta“ čakovečkih kružnih tokova.