KLIKOVCI NA MORU – (TERENSKO SNIMANJE: CRES, LOŠINJ)

Fotografski vikend na moru izvan sezone, dobar je izazov. Posebno kad se radi o slikovitom Velom i Malom Lošinju, Osoru te Lubenicama na Cresu.

Sastavljen je okvirni plan puta, iznajmljen minibus i ekipa Klikovaca kreće u svoju fotografsku avanturu od dva dana, 25. i 26. studenog 2017.

Put do trajekta teče glatko, a tek na palubi se osjeća najavljen vjetar jačih udara što odnosi i prvu „žrtvu“ u more: kapu.

Dolazak Klikovaca u Osor unosi dinamiku u malo i idilično mjesto mediteranskog ugođaja sa skulpturom u bronci našeg proslavljenog Ivana Meštrovića. Nakon obavezne kave u jedinom otvorenom kafiću na trgu, slikovite motive nije potrebno tražiti. Osorske mačke promatraju kretanje došljaka i ne uzmiču pred objektivima fotoaparata. Stvara se ideja o fotografskom „mačjem“ ciklusu. Osor čuva antičke i srednjovjekovne zidine i građevine, renesansne samostane i vile te ga, ne bez razloga, zovu Muzej na otvorenom. Pravi raj za fotografe.

Nastavljamo do Lječilišta u Velom Lošinju gdje ostavljamo stvari i penjemo se na panoramsko snimanje Malog Lošinja. Susrećemo se s predsjednikom njihovog fotokluba. Iznenađeni smo uređenim vidikovcem Providenca s poučnim stazama i pogledom na otočje Apsyrtides poznato od mitskih davnina. Izvlače se stativi za fotoaparate, mijenjaju objektivi, ali otkrivaju i fotografiraju klupske „blizanke“, nevezano uz panoramsku ptičju perspektivu. Pada polako noć i spuštamo se u Mali Lošinj te vježbamo noćno snimanje samostalno ili uz upute i pomoć iskusnih.

Čeka nas zaslužena večera u Lječilištu, a iskustvo noćnog snimanje nastavlja se u Velom Lošinju. Odmaramo nakon snimanja u jednom od dva kafića i crtamo svjetlom ime našega kluba. Lagana nas kišica tjera na spavanje.

Jutarnja kava u istom kafiću donijela je prepričavanje zgoda s prijašnjih izleta te s dodatkom najnovije: fotografski vikend bez fotoaparata, što izaziva široki osmjeh na svim licima.

Mali Lošinj zapravo je velik, a Veli je zapravo mali – ponavljamo zapažanja i krećemo u obilazak. Doživljavamo početne udare bure. Nimalo ugodno, a tek je početak dana.

Počinje povratak kući preko creskih Lubenica. Tražimo značenje imena i ne znamo što nas čeka. Na litici 400 m iznad mora smjestile su se Lubenice, stare više od 4000 godina. Doživljavamo zašto su ih u antici nazivali Hibernitia (hladno naselje) – puhala je bura tako jako da smo se jedva kretali. Autentično mjesto nudi raskoš fotografskih motiva, no izdržali smo pola sata na buri, nakon čega više nismo osjećali ruke. Na vlastitoj smo koži osjetili što znači kad kažu da „nema zaštite od bure“. Netko od nas vidio je staricu kao dokaz da i zimi ondje netko živi.

Čekamo trajekt i pitamo se kakvo nas vrijeme očekuje zbog raznih informacija koje dolaze do nas. Prvi nam je izazov most nakon suncem okupanog Krka. Pjevamo da bi se ohrabrili, osjećajući izloženost vjetru. Dolaskom do kopna plješćemo vozaču (ali i sebi). Stajemo u Fužinama na ručku i povratak teče glatko bez ikakvih vremenskih nepogoda.

U dobrom raspoloženju, okupani humorom, druženjem, klikanjem, vjetrom i razgledavanjem, vratili smo se kućama.

Flickr Album Gallery Pro Powered By: Weblizar